HAG/DEN HAAG | 11.03.1999.

ZAŠTO JE KASNILA ISTRAGA O ZLOČINU U AHMIĆIMA

Nastavak svjedočenja generala Blaškića pred haškim Tribunalom

Da li je Tihomir Blaškić na vrijeme reagirao i poduzeo sve što je mogao da istraži informacije o zločinu u Ahmićima? To pitanje su danas postavili suci haškog Tribunala, nakon Blaškićeve izjave kako je prva saznanja o zločinu u Ahmićima dobio tek nekoliko dana nakon što su u tom selu u Lašvanskoj dolini 16. aprila 1993. ubijeni i protjerani svi Bošnjaci.

Prve indicije o ubijanju civila Blaškić je, kako je rekao pred sudom, dobio na sastanku sa zapovjednicima Armije BiH 20. aprila 1993. godine, dok je tek 22. aprila od zapovjednika Britanskog bataljuna, pukovnika Boba Stewarta/Stjuart, prvi put čuo da za ubojstva civila u Ahmićima.

Suce je zanimalo zašto je zapovijed za istragu o zločinu u Ahmićima Blaškić izdao tek 24. aprila, ako mu je oficir Trećeg korpusa ABiH četiri dana ranije rekao da su "vaši (HVO) ubili nekoliko stotina ljudi"? Optuženi je na to odgovorio kako je "imao određene sumnje vezane uz tu optužbu", ali je ipak odmah predložio da se oformi zajednička komisija koja će to istražiti. Potom je, kako je izjavio, "provjerio sve izvještaje u svom štabu", ali nije našao "nikakvih informacija o ubijanju civila".

Prvo suočavanje s konkretnim zločinom predstavljalo je, prema tvrdnjama Blaškića, pismo pukovnika Stewarta koji ga je izvijestio da je tijekom posjeta Ahmićima 22. aprila vidio izgorena tijela dvoje odraslih ljudi i šestoro djece. Blaškić je, kako je kazao, "bio potresen tim saznanjem" i već sljedećeg dana je od Stewarta zatražio pomoć u istrazi.

Suci su tijekom njegovog svjedočenja u brojnim navratima tražili pojašnjenja Blaškićevih postupaka, kako bi utvrdili je li mogao i ranije saznati za zločin te zašto nije odmah sam otišao na teren provjeriti informacije o ubojstvima. Ako prihvate tvrdnje obrane da Blaškić nije naredio niti znao za zločin, sucima još uvijek preostaje utvrditi je li optuženi - kao zapovjednik Operativne zone - odgovoran zbog takozvane kriminalne nemarnosti. Nemarnost zapovjednika, tvrdi tužitelj, daje poticaj podređenim vojnicima da čine zločine.

Blaškić tvrdi da nije mogao pokrenuti istragu već nakon prvih informacija, pored ostalog i zato što su borbe još bile u tijeku. Nakon Stewartova pisma, rekao je Blaškić, "nije mogao zatražiti istragu vojne policije... ako je ona bila na prostoru" gdje je počinjen zločin, a sumnjao je i u točnost izvještaja koje je tog 16. aprila dobijao od zapovjednika vojne policije, Paška Ljubičića. Radi toga je Blaškić, kako je danas objasnio, nalog za istragu zločina u Ahmićima 24. aprila uputio Službi sigurnosti (SIS), budući da je ona imala veća ovlaštenja nad Vojnom policijom nego on sam, kao zapovjednik Operativne zone.