HAG/DEN HAAG | 17.12.2013.

STAKIĆ: ZLOČINI I PRISILNA PROTJERIVANJA PRIJEDORČANA SU ČINJENICE

Milomir Stakić u iskazu na suđenju Karadžiću izrazio žaljenje zbog svega što je učinjeno nesrbima u Prijedoru. "Činjenica je da su počinjeni zločini, činjenica je da su oni potjerani i primorani da napuste područje Prijedora", priznaje Stakić. Ipak, negira svoju ulogu u tim zločinima i tvrdi da je bio "politički nekvalifikovan", "pacifista" i "nemoćan"

Bivši predsjednik opštine i kriznog štaba Prijedora Milomir Stakić je u izjavi odbrani Radovana Karadžića naveo da su "Muslimani i Hrvati živjeli zajedno sa Srbima na području Prijedora tokom cijelog rata" i da "srpske vlasti nisu imale plan da opština bude jednonacionalna". Stakić je, dalje, rekao da se tokom rata nekoliko puta sreo sa Karadžićem i da od njega "nikada nije čuo da zagovara deportaciju Muslimana i Hrvata i stvaranje jednonacionalne srpske države".

Stakić, podsjetimo, u zatvoru u Francuskoj služi 40-godišnju zatvorsku kaznu na koju ga je Tribunal osudio za zločine progona, istrebljenja, ubistva i deportacije nesrba, počinjene 1992. godine. U izjavi Karadžićevoj odbrani je naveo da su mu poznata samo dva zločina srpskih policijskih i vojnih snaga protiv nesrpskog stanovništva na području Prijedora – masakr nad zatočenicima Keraterma i strijeljanje na Korićanskim stijenama.

Odgovarajući na pitanja tužiteljice Katrine Gustafson, Stakić je tvrdio da "ne pokušava da negira zločine" i izrazio je "duboko žaljenje zbog svega što je učinjeno građanima nesrpske nacionalnosti u Prijedoru". Ali, smatra da nije bio "veliki i glavni igrač" u tome. U to vrijeme je, kaže, imao samo 29 godina i bio je "neiskusan ljekar, politički nekvalifikovan i naivan". Tvrdi da kao predsjednik opštine i kriznog štaba nije bio nadležan za vojsku i policiju i nije mogao na njih da vrši nikakav pritisak. Nije mogao ništa da učini osim da podnese ostavku.

Stakić je u izjavi, između ostalog, naveo da je šef prijedorske policije Simo Drljača članovima kriznog štaba poručio da "rade svoj posao" a da se "u njegov ne miješaju".

Tužiteljica ga je zato suočila sa dokumentom od 1. jula 1992. godine u kojem Drljača navodi da se odluka kriznog štaba o zabrani oslobađanja zatvorenika u cjelosti poštuje. Stakić je prvo rekao da je ta odluka bila "apel" na policiju i obezbjeđenje Keraterma i Trnopolja da spriječe izvođenje i ubijanje zarobljenika, o čemu je krizni štab imao informacije.

Pošto Stakić negira da je krizni štab učestvovao u formiranju logora tužiteljica ga je podsjetila da je u intervjuu 1992. godine nedvosmisleno rekao da su Omarska, Kerterm i Trnopolje formirani odlukom civilnih vlasti. Stakić to ne negira, ali kaže da je zapravo mislio na policiju, kao sastavni dio civilnih vlasti. Prihvata da njegova izjava da su Muslimani "vještački nastali" djeluje uvredljivo i kaže da je bio "ponesen ratnom propagandom". Sada se zbog tih riječi "duboko kaje" i sebi više ne bi dozvolio da kaže "nešto tako ružno". Ipak, moli da se uzme u obzir da je bio pacifista, odnosno da se "zalagao za mir i zajednički život".

Tužiteljica je ukazala da su životi nesrba u Prijedoru bili ugroženi što je Stakić i potvrdio u intervjuu iz 1992. godine rekavši da su opštinske vlasti organizovale prevoz za Muslimane iz Kozarca "kako bi izbjegle genocid za koji su u Evropi već optuženi".

Stakić se složio da je život za Muslimane u Prijedoru bio "mnogo rizičniji" nego za Srbe. "Činjenica je da su počinjeni zločini, činjenica je da su oni potjerani iz svojih kuća i samim tim bili primorani da napuste područje Prijedora", priznao je Stakić. To je, kaže, žalosna činjenica ali on "kao humano biće" smatra da su mnogi tako "sačuvali živu glavu" i "dobili priliku da se vrate" i "počnu život iz početka".

Tužiteljica Gustafson je na kraju upitala Stakića da li zna da je Karadžić dokazivao da je za zločine nad nesrpskim stanovništvom Prijedora odgovoran krizni štab, čiji je on bio predsjednik. "Prvi put to čujem", odgovorio je Stakić.

Stakić se sutra vraća u Francusku, na odsluženje ostatka kazne od 40 godina zatvora.