HAG/DEN HAAG | 20.01.2014.

KVOČKA NEGIRA ZLOČINE U OMARSKOJ

Radovan Karadžić nastavlja da se brani iskazima haških osuđenika, ovoga puta bivšeg stražara iz Omarske Miroslava Kvočke koji tvrdi da ubistva i premlaćivanja u tom logoru nisu bila pravilo već izuzetak, barem u prvih dvadesetak dana njegovog stražarskog angažmana koji je naprasno prekinut jer je pokušao da spasi zatočeništva trojicu muslimanskih rođaka

Bivši zamenik komandira straže u prijedorskom logoru Omarska, Miroslav Kvočka, jedan je u nizu haških osuđenika koji su svedočili u odbranu Radovana Karadžića. Osuđen je na sedam godina zatvora zbog zločina nad zatočenicima Omarske, a na slobodu je iz pritvorske jedinice UN u Sheveningenu/Scheveningen pušten posle dve trećine odslužene kazne, bez ijednog dana odležanog u "pravom zatvoru".

U izjavi timu odbrane čiji je sažetak optuženi pročitao navodi se da je Omarska bila "istražni centar" u kojem su se prava zatvorenika poštovala, uz tek nekoliko incidenata, za koje okrivljuje specijalce iz Banja Luke i lokalne Srbe koji su ulazili u logor i iz osvete napadali Muslimane. Stražari su, kaže, imali strogo uputstvo da ne diraju zatočenike, koji su tamo dovedeni da bi se istražilo njihovo navodno učešće u oružanim sukobima. Kvočka tvrdi da centar u Omarskoj nije bio ograđen žicom, hrana je deljena redovno, a on sam je, kaže, povremeno donosio sendviče zatvorenicima. Kaže da ih istražitelji nisu maltretirali, već bi samo ponekad "podigli glas" prilikom ispitivanja. Tvrdi da nikada nije pomagao u ubistvima, a "samo je čuo glasine" da je bilo zlostavljanja.

Na početku unakrsnog ispitivanja, tužiteljica Saderlend/Sutherland je ukazala da je Kvočkin iskaz u raskoraku sa nalazima iz presude kojom je osuđen za progon i saučesništvo u ubistvu i zlostavljanju. Deo izjave svedoka koju optužba ne negira odnosi se na Kvočkin navod da je trojicu braće svoje žene, Muslimanke, sklonio iz logora i odvezao ih u obližnju porodičnu kuću. Tužiteljica sugeriše da je to učinio jer je znao za loše uslove u logoru, a naročito za rizik da budu premlaćeni ili ubijeni. Kvočka se s tim donekle složio, navodeći da uslovi za boravak "nisu bili pohvalni", a tužiteljica je podsetila da je u iskazu na svom suđenju naveo da se plašio da im se "ne desi neka glupost", odnosno da ne budu ubijeni ili mučeni.

Svedoku je ubrzo naređeno da braću svoje žene vrati u logor, a on je prekomandovan u policijsku stanicu u Omarskoj. To se dogodilo sredinom juna 1992. godine, nakon dvadesetak dana obavljanja stražarske dužnosti, što ga je verovatno spasilo veće kazne pred Tribunalom.

Kvočka tvrdi da je za vreme njegovog boravka u logoru ubijeno svega pet-šest zatočenika, priznaje da je bio svedok zlostavljanja u nekoliko situacija i da je čuo priče da stražari i istražitelji tuku zatočenike, a video je i povrede na nekima od njih. Ipak, tvrdi da su samo dva do tri stražara "odskakali od normalnog načina rada", a da sam nije imao nadležnost da prijavljuje zločine. Upitan da li je zna za ijednu službenu istragu zločina u Omarskoj, svedok je rekao: "O tome me niko nije izvestio, a ja nisam imao pravo da se raspitujem".

Dao je zanimljiv odgovor i na pitanje o proterivanju civila sa područja opštine Prijedor, navodeći da vlasti nisu vršile pritisak na nesrpsko stanovništvo, "već se dešavalo obrnuto" – oni su navodno tražili od vlasti da preko Crvenog krsta odu u inostranstvo.

Nakon Miroslava Kvočke, u odbranu Karadžića svedoči Dragan Radetić, istražitelj u Keratermu, drugom od tri velika logora na području Prijedora.