HAG/DEN HAAG | 26.08.2008.

KRAJ ZAVRŠNIH REČI NA SUĐENJU "KOSOVSKOJ ŠESTORKI"

Umanjujući ulogu policijskog generala Sretena Lukića, njegovi branioci podsetili na izjave svedoka koji su ga opisivali kao "devetu rupu na svirali", "desetu violinu" i "običnog ađutanta". Poput branilaca preostale petorice optuženih, odbrana traži da i general Lukić bude oslobođen

Branioci nekadašnjeg načelnika Štaba MUP za Kosovo Sretena Lukića, koji se sa još pet bivših visokih srpskih zvaničnika tereti za zločine nad kosovskim Albancima 1999. godine, tvrde da on nije komandovao policijskim snagama u pokrajini, zbog čega nije mogao učestvovati u udruženom zločinačkom poduhvatu sa ciljem proterivanja albanskog stanovništva. Zato su u današnjoj završnoj reči predložili da se Lukić oslobodi odgovornosti i pusti na slobodu.

Optužba je u dokaze uvela osnivački akt Štaba MUP sa potpisom ministra srpske policije od 16. juna 1998. godine u kojem se navodi da je uloga tog tela da "planira, usmerava i rukovodi" svim policijskim jedinicama na Kosovu. Branilac i prezimenjak optuženog, advokat Branko Lukić, je danas rekao da taj dokument nije zaživeo u praksi "ni personalno ni funkcionalno". Drugim rečima, odbrana smatra da štab nije imao nikakve komandne nadležnosti nad Posebnim jedinicama policije (PJP) ni nad sekretarijatima unutrašnjih poslova i policijskim stanicama u pokrajini, niti da su u njegovom sastavu bili komandanti specijalnih jedinica Milorad Ulemek i Živko Trajković. Branioci tvrde da je vojno-policijske akcije na Kosovu 1999. godine planirala vojska, a da su u njima učestvovale PJP, ali ne pod komandom štaba i Lukića.

Odbrana generala Lukića je naročitu pažnju u završnom izlaganju posvetila iskazu svedoka optužbe Božidara Protića, policajca koji je učestvovao u premeštanju leševa sa Kosova u masovne grobnice u Srbiji. Njegove tvrdnje da je tokom tih aktivnosti instrukcije primao od Lukića branilac je nazvao "bezočnim lažima". Razlog tome je, po odbrani, njegova lična netrpeljivost prema Lukiću zbog toga što je svojevremeno odbio da mu dodeli stan, prekomandovao ga na jug Srbije i prevremeno ga penzionisao.

Sreten Lukić, kažu branioci, "nije imao nikakvu ulogu" u planiranju i sprovođenju akcija policije na Kosovu, već samo u "razmeni i pružanju informacija" jedinicama na terenu. Dokazujući da njihov klijent 1999. godine nije imao naročitu važnost u policijskoj hijerarhiji, branioci su u svoj završni podnesak uvrstili nekoliko izjava svedoka optužbe i jednog suoptuženog. Podsetili su da je general Aleksandar Vasiljević u izjavi istražiteljima tužilaštva Lukića opisao kao "devetu rupu na svirali" a pomenuti Protić u svom iskazu kao "desetu violinu". Takođe, general Dragoljub Ojdanić je, tvrdi branilac, na jednom sastanku iz aprila 1999. godine Lukića nazvao običnim "ađutantom".

Prethodnih dana, oslobađajuće presude za svoje klijente su tražili i branioci Milana Milutinovića, Nikole Šainovića, Dragoljuba Ojdanića, Nebojše Pavkovića i Vladimira Lazarevića, dok je optužba zahtevala da sva šestorica optuženih budu osuđeni na kazne od 20 godina do doživotnog zatvora.