HAG/DEN HAAG | 13.01.2002.

VJEŠTAKOM NA VJEŠTAKA

U završnici suđenja Mitru Vasiljeviću, optuženom za zločine u Višegradu, vještaci optužbe i odbrane iznose dijametralno suprotna ekspertska mišljenja o slomljenoj nozi i uznemirenoj psihi optuženog

Na kraju dokaznog postupka odbrane Mitra Vasiljevića, beogradski advokat Vladimir Domazet je na klupu za svjedoke izveo dva sudska vještaka, pokušavajući dokazati najprije alibi svoga klijenta, a potom i njegovu smanjenu uračunljivost u vrijeme višegradskih zločina.

Podsjećanja radi, Vasiljević se, prije svega, brani tvrdnjom da je na dan najtežeg zločina iz optužnice - spaljivanja najmanje 65 Bošnjaka u napuštenoj kući u Pionirskoj ulici u Višegradu 14. juna 1992. - pao s konja i slomio nogu, nakon čega je prebačen u bolnicu u Užicu, te nije mogao da bude na mjestu zločina. Međutim, pred sam kraj svog dokaznog postupka, odbrana je ustvrdila da je Vasiljević u vrijeme na koje se odnosi optužnica bio u stanju bitno smanjene uračunljivosti, pozivajući sud da i to uzme u obzir pri presuđivanju.

Prvi ekspert odbrane, beogradski specijalista ortopedske kirurgije dr. Čedomir Vučetić je u svom pisanom izvještaju i usmenom svjedočenju usporedio sporni rendgenski snimak lijeve potkoljenice, napravljen 1992., koji je kao dokaz predočila odbrana, sa snimkom koji je u septembru prošle godine u Pritvorskoj jedinici Tribunala - na zahtjev tužilaštva – napravio belgijski vještak sudske medicine, dr. Ivan de Grave. Vještak optužbe je, tom prilikom, kategorički isključio mogućnost da se radi o snimcima iste noge, odnosno osobe, dok je vještak odbrane - uz ogradu kako je nakon devet godina teško sa sigurnošću usporediti dva snimka - ipak izrazio uvjerenje da se radi o snimcima iste noge. Razlike na snimcima iz 1992. i 2001. su, prema dr Vučetiću, uvjetovane devetogodišnjim promjenama na kosti.

Nakon dr Vučetića, odbrana je na klupu za svjedoke izvela dr Zorku Lopičić, specijalistu psiho-patologije iz Beograda. Ona je, na osnovu prošlogodišnjeg razgovora sa optuženim i uvida u dokumentaciju, zaključila da je Vasiljević već u vrijeme koje je prethodilo zločinima u Višegradu pokazivao znake "afektivne psihoze", dok je nakon hospitalizacije u Užicu "sasvim izgubio dodir s realnošću". Prema jugoslovenskoj klasifikaciji, rekla je dr. Lopičić, Vasiljević se u vrijeme prije hospitalizacije može smatrati "bitno smanjeno uračunljivim", dok je u bolnici već bio "potpuno neuračunljiv." Razloge ovakvom mentalnom stanju optuženog dr Lopičić prije svega nalazi u povijesti psihijatrijskih oboljenja u porodici optuženog. U prilog tome dr Lopičić je ukazala da je Vasiljevićeva majka, nakon dulje mentalne bolesti, počinila samoubojstvo, da je na isti način život okončala i Vasiljevićeva tetka, kao i da neki od članova njegove bliže obitelji i danas pate od psihijatrijskih problema.

Na ove zaključke vještaka odbrane tužilaštvo, u takozvanoj fazi replike, odgovara nalazima svojih vještaka. Ekspertizu dr Vučetića je, krajem prošle sedmice, osporavao škotski specijalista radiologije, dr Najdžel Rebi/Nigel Raby. I on je, kao prethodno i njegov belgijski kolega dr De Grave, kategorički ustvrdio da se ne radi o snimcima iste osobe. Takav zaključak vještak optužbe je zasnovao na razlikama između kosti pete, za koje kaže da "nema razloga vjerovati da se tokom života mijenjaju", kao i na razlikama između ravni povrede na dva snimka. Objašnjenje dr Vučetića da se radi o procesu zarastanja, prilikom kojeg se ravan povrede pomjera, dr Rebi je ocijenio "neosnovanim", ostajući čvrsto pri ocjeni da rendgenski snimci iz 1992. i 2001. godine "ne pripadaju istoj osobi."

Boj sudskih eksperata optužbe i odbrane će se sljedeće sedmice nastaviti svjedočenjem psihijatrijskog vještaka dr Vere Folnegović Šmalc, koja je na zahtjev tužilaštva također razgovarala sa Vasiljevićem i o tome podnijela izvještaj. Sudijama predstoji težak i nezahvalan zadatak da se opredijele između dijametralno suprotnih, ali podjednako kategoričkih, ekspertskih mišljenja o slomljenoj nozi i uznemirenoj psihi optuženog.

Petar Finci