HAG/DEN HAAG | 15.01.2002.

VASILJEVIĆ, IPAK, BIO NORMALAN

Dr Vera Folnegović Šmalc, vještak forenzičke psihijatrije koja je po nalogu tužilaštva ispitala optuženog Mitra Vasiljevića, osporila ocjene dr Zorke Lopičić koja je kao vještak odbrane također ispitala optuženog i zaključila da je on, u vrijeme zločina, bio neuračunljiv

Boj vještaka optužbe i odbrane na suđenju Mitru Vasiljeviću, nastavljen je svjedočenjem dr Vere Folnegović Šmalc, eksperta forenzičke psihijatrije iz Zagreba, koja je na zahtjev optužbe pregledala Vasiljevića u pritvorskoj jedinici u Sheveningenu/Scheveningenu.

Osnovna teza izvještaja dr Folnegović je da u vrijeme višegradskih zločina u maju i junu 1992. optuženi nije pokazivao nikakve znake psihotičnih poremećaja, a svi simptomi koje je opisao odnose se samo na period nakon dolaska u Užičku bolnicu, u julu iste godine. Na osnovu razgovora sa optuženim i uvida u njegovu medicinsku dokumentaciju, dr Folnegović je došla do zaključka da je Vasiljević još od 1973. godine patio od kroničnog alkoholizma. Simptomi koje je Vasiljević ispoljavao u bolnici su, po njoj, bili simptomi delirijuma, ili, možda, "alkoholne psihoze", a ne znak drugih mentalnih bolesti.

Ovakvi nalazi drastično se razlikuju od prošlonedjeljnog svjedočenja vještaka odbrane, beogradskog psihijatra dr. Zorke Lopičić, koja je pred sudom izrazila uvjerenje da je Vasiljević u kritično vrijeme patio od nekog vida afektivne psihoze i bio najprije "bitno smanjeno uračunljiv", a potom i "potpuno neuračunljiv."

Vještak optužbe, međutim, tvrdi suprotno: da je optuženi u vrijeme strijeljanja pet Bošnjaka na obali Drine, 7. juna 1992. bio potpuno uračunljiv ili, ukoliko je toga dana pio, smanjeno uračunljiv. "Gospodin [Vasiljević]"- kako je rekla, "nije imao ni jedne riječi, ni jedne rečenice koja bi govorila u smislu psihotičnog poremećaja u to vrijeme." Ipak, dr. Folnegović se nije htjela izjasniti o stupnju uračunljivosti optuženog u vrijeme najtežeg zločina iz optužnice - spaljivanja 65 Bošnjaka u Višegradu 14. juna 1992. - ukazujući da se uračunljivost određuje u odnosu na konkretno djelo, a da Vasiljević negira svoje učešće u tom zločinu.

Činjenicu da u porodici optuženog već postoji povijest psihičkih oboljenja, koja je bila jedan od presudnih faktora za postavljanje dijagnoze dr. Lopičić, dr. Folnegović je također označila izuzetno značajnom, ali je decidirano zaključila da je to nasljeđe, na njegovu sreću, "preskočilo" optuženog, te da su psihičke tegobe koje je imao nakon loma noge isključiva posljedica apstinencije od alkohola i traume od loma noge.