HAG/DEN HAAG | 04.12.1998.

OPTUŽNICA PROTIV GENERALA RADISLAVA KRSTIĆA

Pored generala Krstića za genocid u Srebrenici optužene još dvije, zasad nepoznate, osobe

Prvo što upada u oči u juče objavljenoj optužnici protiv generala Radislava Krstića, jeste način na koji je ona "redigovana", odnosno kako su sa nje uklonjena imena ostalih optuženih, koja ostaju pod "pečatom" Tribunala do njihovog hapšenja. Dosadašnja praksa u situacijama kada je uhapšen jedan od više optuženih istom "zapečaćenom" optužnicom (na primjer, slučajevi Anta Furundžije i Milorada Krnojelca), bila je da se odštampa i objavi samo onaj dio optužnice koji se odnosi na uhapšenog, a da se imena ostalih zamijene sa tri tačke, kako se ne bi otkrilo koliko ih je.

Ovoga su puta, međutim, imena ostalih optuženih jednostavno precrtana debelim crnim flomasterom, tako da je jasno da su - pored generala Krstića - za genocid u Srebrenici optužene još dvije osobe. Jasno je, takođe, da je riječ o visokim oficirima, zapovjednicima VRS, budući da se u svim ključnim tačkama optužnice navodi kako su snage bosanskih Srba koje su učestvovale u srebreničkom masakru, bile "pod komandom i kontrolom Radislava Krstića i..." - nakon čega slijedi potez flomastera koji pokriva ostala dva imena. Na isto ukazuje i izostavljanje - u dijelu pod naslovom "nadređeni položaj" - paragrafa 16 i 17 koji se odnose na komandne pozicije dvojice još anonimnih optuženih.

Sva je prilika da su se u Tribunalu namjerno opredijelili za takvu, naizgled nevještu i "ne-estetsku" redakturu optužnice. Da bi, naime, stavili do znanja da se "tajna" optužnica ne odnosi na sve vojnike koji su učestvovali u srebreničkoj operaciji (bilo je već pokušaja izazivanja takve psihoze), već samo na trojicu visokih oficira koje tužilaštvo smatra najodgovornijim za zločine koji su tom prilikom izvršeni. Pored, naravno, Karadžića i Mladića, koji su za iste zločine (takođe kvalifikovane kao genocid), optuženi još 16. novembra 1995.

U uvodnom dijelu i osnovnom opisu napada na Srebrenicu, optužnica protiv generala Krstića i dvojice njegovih još anonimnih kolega iz vrha zapovjednog lanca VRS, gotovo je identična optužnici protiv Karadžića i Mladića. Navodi se, naime, kako je došlo do uspostavljanja tzv. zaštićenih zona; kada je i kako izveden napad na Srebrenicu; te šta se u te dvije nedjelje jula 1995. dogodilo sa hiljadama civila koji su se sklonili u bazu UNPROFOR u Potočarima, a šta sa kolonom od oko 15.000 muškaraca koji su pokušali da se kroz šumu probiju do Tuzle. Opisuje se kako su žene i djeca u Potočarima odvojeni od muškaraca i deportovani sa "50 do 60 autobusa i kamiona, u prisustvu Ratka Mladića i Radislava Krstića", a kako su muškarci zarobljeni i zatvoreni u Potočarima i oko njih. Navodi se, dalje, kako su "snage bosanskih Srba pod komandom i kontrolom Radislava Krstića i... (precrtano)... podržane oklopnim transporterima, tenkovima, protiv-avionskim topovima i artiljerijom, zauzele pozicije duž puta Bratunac-Milići..." kako bi presrele kolonu koja je bježala u pravcu Tuzle. Te, kako su, zatim, muškarci iz te kolone na licu mjesta ubijani, ili zarobljavani i odvođeni na mjesta na kojima su vršena masovna pogubljenja.

U odnosu na optužnicu protiv Karadžića i Mladića, ova protiv Krstića i njegovih još anonimnih saučesnika, mnogo je detaljnija u nabrajanju lokacija na kojima su izvršena "masovna i organizovana ubijanja muslimanskih muškaraca". Spisak, sa opisom šta se na svakom od tih mjesta događalo, zauzima tri stranice optužnice. Redom: Potočari, Kravica, Bratunac, Tišća, Orahovac (u blizini Lažete), brana kod Petkovića, Dolina Cerske, Pilica, Poljoprivredno dobro Branjevo, Dom kulture Pilice i Kozluk. Na tim su mjestima "snage pod komandom i kontrolom Radislava Krstića i..." (precrtano) ubile hiljade muslimanskih muškaraca, koji su zatim uz pomoć teških građevinskih mašina sahranjeni u masovne grobnice.

Krstić i njegovi anonimni saučesnici, navodi se dalje u optužnici, ne samo što nisu svoje podčinjene kaznili zbog tih zločina, već su i lično učestvovali u "organizovanom i sveobuhvatnom naporu da se ubistva i pogubljenja sakriju, tako što su tijela žrtava sahranjivana na izolovanim lokacijama razbacanim na širokom području". A kada im je postalo jasno da je međunarodna zajednica ipak saznala za srebrenički masakr... "Krstić i... (precrtano) i jedinice pod njihovom komandom učestvovali su u drugom pokušaju da se sakriju pogubljenja", tj. uklone tragovi zločina, te su "iskopali tijela iz pređašnjih masovnih grobnica i premjestili ih u sekundarne grobove". U optužnici se navodi pet lokacija na kojima je "vojno osoblje VRS... pod komandom Radislava Krstića i... (precrtano)... kopalo sekundarne grobove": brana kod Petkovića, Orahovac, farma u Bjanjevu, Kozluk i Glogova.

Za sve ove zločine - kvalifikovane kao genocid, zločin protiv čovječnosti i kršenje ratnih zakona ili običaja - general Radislav Krstić i dvojica precrtanih saučesnika snose, prema optužnici, prije svega "pojedinačnu krivičnu odgovornost." Jer su, po ocjeni tužioca, "izvršili, planirali, podsticali, naredili ili na druge načine pomogli ili učestvovali u planiranju, pripremanju ili izvršenju zločina..." A to, u slučaju genocida, podrazumijeva i njihovu "namjeru da dio bosanskih Muslimana unište kao nacionalnu, etničku ili vjersku grupu." Na tužiocu je da dokaže da li su optuženi u svemu tome učestvovali sa upravo takvom namjerom.

Za iste zločine optuženi su - s obzirom na njihov "nadređeni položaj" u VRS - odgovorni i po načelu "komandne odgovornosti". I ovdje je, naravno, na tužiocu teret dokazivanja da su optuženi "znali ili imali razloga da znaju" da njihovi podčinjeni pripremaju ili vrše opisane zločine... a nisu preuzeli "neophodne i razumne mjere" da ih u tome spriječe ili zbog toga kazne.