HAG/DEN HAAG | 10.02.2011.

OPTUŽBA TRAŽI 220 GODINA ZATVORA ZA LIDERE HERCEG BOSNE

Tužilaštvo u predmetu bivših lidera Herceg Bosne zatražilo dugogodišnje zatvorske kazne – u rasponu od 25 do 40 godina - za šestoricu optuženih za zločine HVO nad bosanskim Muslimanima, počinjene 1993. i 1994. godine u srednjoj Bosni i zapadnoj Hercegovini

Optužba u predmetu bivših lidera Herceg Bosne je zatražila dugogodišnje zatvorske kazne za šestoricu optuženih: po 40 godina za Jadranka Prlića, Brunu Stojića, Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića, 35 za Valentina Ćorića i 25 za Berislava Pušića.

Zaključujući završnu riječ tužilac Kenet Skot/Kennet Scott je primijetio da šestorica optuženih danas možda izgledaju "poput ljudi koji redovno nedjeljom idu u crkvu", ali su u vrijeme sukoba - kada su poticali, naređivali i podržavali etničko čišćenje na prostoru Herceg Bosne - bili obične "siledžije".

"Ovo je vaša najbolja prilika da kažete – nikad više", poručio je tužilac sudijama Žan-Klodu Antonetiju/Jean-Claude Antonetti iz Francuske, Stefanu Trekselu/Treschsel iz Švajcarskei Arpadu Prandleru iz Mađarske, podsjećajući ih na žrtve radi kojih Tribunal i postoji, ali čiji se glasovi, kako je rekao, sve slabije čuju. "Mi imamo zadatak da kao pomoćnici bespomoćnih u njihovo ime izdejstvujemo pravdu", dodao je tužilac.

U prvom dijelu današnje sjednice tužilac Daglas/Douglas Stringer je govorio o ulozi Valentina Ćorića i Berislava Pušića i njihovom doprinosu udruženom zločinačkom poduhvatu stvaranja Herceg Bosne. Ćorić se, kako je rekao, "skriva iza svog kancelarijskog stola" tvrdeći da je bio samo obični "birokrat", da nije imao kontrolu nad vojnom policijom i da nije znao za zločine iako je bio na čelu vojne policije HVO

Po optužbi, dokazi pokazuju da je Ćorić redovno primao izvješća o situaciji na terenu i da je bio dobro upoznat sa masovnim progonom Muslimana iz zapadnog u istočni Mostar, njihovim zatočavanjem i zlostavljanjem u Dretelju, Ljubuškom, Heliodromu i Gabeli, kao i sa lošim uslovima u tim logorima i zatvorima HVO i odvođenjem zatočenika na prisilni rad na prve linije fronta.

Posljednji optuženi Berislav Pušić, o kome se tokom ovog suđenja malo čulo, nije po optužbi bio "obični kotačić u mašineriji HVO" kako to njegovi advokati tvrde u završnom podnesku. Kao šef Komisije za razmjenu zarobljenika Pušić je, po tužiocu Piteru/Pieter Krugeru, aktivno učestvovao na sastancima "na visokom nivou". Tužilac je to ilustrovao snimcima sa tih sastanaka, i dokumentima koji potvrđuju da je optužni bio i u kontaktu sa tadašnjim ministrom vanjskih poslova Hrvatske Matom Granićem.

Tužilac je naglasio da se Pušiću ne može vjerovati kada tvrdi da je u intervjuima koje je ranije davao "lagao o svojim ovlastima". Ako je ranije lagao, kako bi mu se sada moglo vjerovati, upitao je tužilac ukazujući na reputaciju koju je Pušić uživao u vrijeme sukoba.

Po dokumentima obavještajne službe SIS on je, naime, 1992. godine bio poznat kao "Berko Pušić zvani dvjesto maraka". Taj nadimak je dobio po iznosu koji je od zarobljenih Srba tražio u zamjenu za njihovu slobodu. Vremenom je cijena mnogostruko porasla, tako da je Pušić 1993. godine po jednom zatočenom Muslimanu znao zaraditi i do 8.000 maraka.

Završne riječi odbrane šestorice bivših čelnika Herceg Bosne počinju u ponedjeljak 14. februara i predviđeno je da traju naredne dvije sedmice.