HAG/DEN HAAG | 17.02.2014.

ODNOS SRPSKIH VLASTI PREMA ZLOČINU NA KORIĆANSKIM STIJENAMA

Vladimir Glamočić, bivši predsjednik Izvršnog odbora Kneževa, na suđenju Karadžiću tvrdio da vlasti nisu prikrivale zločin na Korićanskim stijenama, da su ga se svi gnušali i smatrali da počinioci moraju biti kažnjeni. Po tužiocu, odnos vlasti prema tom zločinu se, pored ostalog, vidi i iz činjenice da su tek 2009. godine, zahvaljujući priznanju jednog od učesnika u masakru, pronađene masovne grobnice u koje su pokopane žrtve

Bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića optužnica, pored ostalog, tereti za masakr nad oko 200 Muslimana na Korićanskim stijenama 21. avgusta 1992. godine, koji su izvršili pripadnici interventnog voda policije iz Prijedora. U nastojanju da se ogradi od tog zločina Karadžić je za svjedoka pozvao Vladimira Glamočića, ratnog predsjednika Izvršnog odbora Skender Vakufa, preimenovanog u Kneževo nakon srpskog preuzimanja vlasti 1992. godine.

Glamočić je u izjavi odbrani naveo da ga je u zoru 23. avgusta Karadžić pozvao telefonom i ljutito pitao ko je odgovoran za zločin na Korićanskim stijenama, kao i da je kasnije tog dana od predsjednika Kriznog štaba Kneževa, Milana Komljenovića, saznao da su počinioci pripadnici prijedorske policije. Na sastanku sa ministrom odbrane RS Bogdanom Subotićem je, potom, dogovoreno da se za "čišćenje terena", odnosno izvlačenje tijela ubijenih, pobrinu prijedorske vlasti, kao i da sežrtve identifikuju i utvrdi uzrok smrti.

Tužilac je u unakrsnom ispitivanju ukazao na iskaz koji je pred Sudom BiH dao pukovnik Boško Peulić, komandanta jedne od brigada Prvog krajiškog korpusa. Peulić je odbio da njegovi vojnici učestvuju u izvlačenju leševa jer je smatrao da je na Korićanskim stijenama počinjen "genocid" i nije želio da bude "saučesnik" u tome. Glamočić je potvrdio da je Peulić odbio da sarađuje na izvlačenju leševa, ali se nije složio sa tužiočevom sugestijom da su srpske vlasti nastojale da prikriju zločin. Prema njemu, zločin na Korićanskim stijenama su svi sa gnušanjem osuđivali i smatrali da počinioce treba kazniti.

Na to kakav je, uistinu, bio odnos srpskih vlasti prema tom zločinu, po tužilaštvu, pokazuje snimak izvlačenja tijela iz provalije. To izvlačenje je više podsjećalo na čišćenje smeća nego na primjeren postupak sa tijelima ubijenih, sa čime se saglasio i svjedok. Ukazujući da su u septembru 1992. godine iz provalije izvučena samo četiri tijela, tužilac je pitao svjedoka kako je moguće da se nije zabrinuo za zdravlje svojih građana koji su se žalili na stravičan smrad i strahovali od zaraze jer su ptice raznosile posmrtne ostatke po krovovima kuća.

Glamočić, zapravo, nije ni odgovorio na tužiočeva pitanja. Rekao je da je "čišćenje terena" počelo 4. septembra 1992. godine i da je uskoro obustavljeno jer se pokvarila dizalica kojom su tijela izvlačena iz provalije. Šta se dogodilo sa ostalim tijelima svjedok je saznao naknadno iz štampe, ali se ne sjeća kada je to bilo. Tužilac ga je podsjetio da je jedan od učesnika u masakru, Damir Ivanković, priznao krivicu i 2009. godine otkrio lokacije masovnih grobnica u koje su pokopane žrtve sa Korićanskih stijena.