HAG/DEN HAAG | 17.06.2005.

OBRANA TRAŽI MANJU KAZNU ZA MIROSLAVA DERONJIĆA

Na žalbenoj raspravi, obrana bivšeg šefa Kriznog štaba u Bratuncu pozvala suce da daju veću težinu olakšavajućim okolnostima i spremnosti Deronjića da kaže istinu o događajima iz 1992. godine

Obrana traži da se smanji kazna Miroslavu Deronjiću, bivšem šefu kriznog štaba u Bratuncu, koji je - nakon priznanja krivnje -osuđen na 10 godina zatvora zbog ubojstva 64 bošnjačka civila i uništenja sela Glogova, u maju 1992. godine.

Premda prvostupanjska kazna nije izašla iz okvira sporazuma koji je Deronjić sklopio s tužiteljima prilikom priznanja krivnje (obrana je predložila 6, a tužitelji 10 godina zatvora), branitelj Slobodan Cvijetić smatra da je Sudsko vijeće – pri odmjeravanju kazne - dalo preveliku težinu okolnostima koje idu na štetu optuženog, a premalu težinu olakšavajućim faktorima.

Na današnjoj usmenoj raspravi pred Žalbenim vijećem, Cvijetić je ocijenio da je prvostupanjsko vijeće razmatralo činjenice koje nisu dio sporazuma o priznanju krivnje, te da djela koja je Deronjić priznao nije trebalo dodatno navoditi kao otežavajuće okolnosti. S druge strane, smatra obrana, nije dana dovoljna težina Deronjićevoj već dokazanoj spremnosti da surađuje s tužiteljem kao jednoj od olakšavajućih okolnosti: “Miroslav Deronjić se složio da će surađivati i svjedočiti na drugim suđenjima prije i nakon izricanja kazne”, napominje advokat i dodaje da ga, na primjer u predmetu Orić, bez obzira na opširan intervju, tužiteljstvo nije zvalo na klupu za svjedoke. “Želja gospodina Deronjića da kaže istinu očito prevazilazi potrebe Tribunala”, zaključio je Cvijetić.

Tužitelji su, sa svoje strane, odgovorili da primjedbe obrane nisu opravdane i da je prvostupanjsko vijeće već uzelo u obzir sve te okolnosti kad je dosudilo kaznu od 10 godina zatvora.

U svom obraćanju sudu na kraju rasprave, Deronjić je ocijenio da je njegova uloga u napadu na Glogovu nekim aspektima krivo protumačena. On je priznao da je naredio taj napad, ali kaže: “Nikad nisam imao namjeru da se počine ubojstva u Glogovi, niti sam za njih dugo znao”. On priznaje da je takav ishod mogao predvidjeti, ali smatra da je bilo pogrešno zaključiti da je htio da se to dogodi. “Duboko žalim zbog nevinih žrtava, bez toga bi moje kajanje bilo licemjerno.”

On je istaknuo da nastoji pomoći utvrđivanju istine: “U svom priznanju nisam preskočio ni jednu sitnicu svog djelovanja i čak sam dao dodatne informacije o svojoj krivici…Užasno je teško kad iz pozicije krivca svjedočim o tuđim krivicama, ali rekao sam punu istinu o sebi, pa možda imam malo prava da govorim o drugima”.