HAG/DEN HAAG | 28.03.2014.

O KONTEKSTU DOGAĐAJA, OBRASCU PONAŠANJA I PRILICI ZA GENOCID

Članovi srpskog pravnog tima pred Međunarodnim sudom pravde nastavili sa osporavanjem navoda tužbe kojom Hrvatska tereti Srbiju za kršenje Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida

Nakon jučerašnjeg osporavanja tvrdnji Zagreba da presude Međunarodnom krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju potvrđuju navode hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije, predstavnik Beograda, britanski advokat Vejn Džordaš/Wayne Jordash je danas izneo argumente koji, po njemu, pokazuju da nije postojala genocidna namera za "potpuno ili delimično uništenje" hrvatskog stanovništva. Džordaševo izlaganje se odnosilo na kontekst događaja, obrazac ponašanja i "priliku" da se počine zločini koje Hrvatska kvalifikuje kao genocid.

Džordaš je na početku izlaganja ukazao da Hrvatska daje "jednodimenzionalnu pogrešnu sliku" događaja u bivšoj Jugoslaviju. Ta "karikatura", rekao je Džordaš, oslikava Slobodana Miloševića, poput "zlikovca iz filmova o Džejms Bondu", okruženog "vernim sledbenicima" oličenim u liku Vojislava Šešelja koji "potpiruju vatru ekstremnog srpskog nacionalizma sa strašnim genocidnim posledicama". "Prikladna postavka" koju nudi Hrvatska, međutim, uklanja svaki trag Tuđmanovog "otrovnog režima", rekao je Džordaš. Potom je ukazao da Beograd prihvata da je srpski režim bio nedemokratski i nacionalistički, dok Zagreb "ćuti" o Tuđmanovoj otvorenoj podršci "fašističkoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj", potpirivanju etničke mržnje i progonu srpskih civila.

Tvrdnje Hrvatske da su predmet srpskih napada bili nenaoružani civili, po oceni Džordaša, nisu utemeljene. Član srpskog pravnog tima je rekao da su "očiti" dokazi o dobro naoružanim hrvatskim vojnim formacijama. "Oružje ukazuje na namere onih koji su ga nosili kao i na namere onih koji su sprovodili napade", ukazao je Džordaš dodajući da se ne mogu nazvati civilima "hiljade Hrvata naoružanih lovačkim puškama, granatama, raketnim bacačima, protivtenkovskim oruđima, blindiranim vozilima" od kojih su mnogi delili Tuđmanove ideje. Džordaš je takođe ukazao da kontekst događaja podrazumeva i osvrt na upotrebu hrvatskih oružanih snaga za proterivanje više od četvrt miliona Srba iz Hrvatske od 1991. do 1993. godine.

Džordaš je potom negirao da presude Tribunala dokazuju postojanje obrasca zločina koji je, po tvrdnjama Hrvatske, potvrda genocidne namere. Obrazac zločina je podrazumevao širenje straha, praćeno artiljerijskim napadima, izdavanjem ultimatuma i ulaskom paravojnih formacija u opkoljena sela. Džordaš tvrdi da je taj opis samo "pola slike" i da ne odgovara tribunalovim nalazima da su srpske snage prisilno proterale nesrpsko stanovništvo. Podsetio je takođe, da se udruženi zločinački poduhvat čije je postojanje pred Tribunalom utvrđeno u predmetu Martić, nije odnosio na ubistva već na prisilno proterivanje i deportacije. Nema jednostavnog objašnjenja, rekao je Džordaš, ukazujući da genocid svakako nije jedno od njih.

Na kraju izlaganja, Džordaš je ponovio da Srbija prihvata da "prilika" da se počine zločini, može da bude od značaja za utvrđivanje genocidne namere. Ukazao je, međutim, da način na koji je taj standard primenjen u presudi u predmetu Bosna protiv Srbije iz 2007. godine, nema mnogo veze sa hrvatskom tužbom. U presudi iz 2007. godine, bilo je reči o "nameri da se uništi grupa na geografski ograničenoj teritoriji", dok se hrvatska tužba proteže na prostor koji obuhvata hiljade kilometara. Po Džordašu, nema dokaza za hrvatske tvrdnje da je Srbija "iskoristila svaku priliku koja joj se pružila da uništi hrvatsko stanovništvo". Zastupnik Srbije je na kraju ukazao da "nije pitanje da li su srpske snage počinile zločine već da li obrazac zločina upućuje da je počinjen genocid". Odgovor na to pitanje je jasan, rekao je Džordaš.

Nakon Džordaš, profesor Vilijam Šejbas/William Shabas je osporavao hrvatsko tumačenje da međunarodni i nacionalni sudovi ni u jednom slučaju nakon 2007. godine nisu sledili standard dokazivanja specifične genocidne namere, utvrđen u presudi najvišeg svetskog suda u slučaju Bosna protiv Srbije. Odgovor Srbije na hrvatske argumente zaključio je advokat Novak Lukić izlaganjem u kojem je osporio da se zločini JNA mogu pripisati Srbiji.

U poslepodnevnom zasedanju, predstavnici Srbije su odgovorili na hrvatska osporavanja protivtužbe koja Hrvatsku tereti za genocid počinjen nad srpskim stanovništvom Krajine, tokom i nakon operacije Oluja u leto 1995. godine.