14.06.2017.

NOVO SUĐENJE POČELO KAO REPRIZA STAROG

Po okončanju uvodne reči, optužba je na klupu za svedoke izvela bivšeg pripadnika Službe državne bezbednosti Saveznog SUP-a, koji je bio njen prvi svedok i u maju 2008. godine, na "premijeri" suđenja bivšim šefovima Državne bezbednosti Srbije

Zaključujući uvodnu reč optužbe na otvaranju ponovljenog suđenja Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, tužilac Alan Veber/Weber je najavio da će dokazati da su razne "srpske snage brutalno provele zajednički zločinački plan proterivanja na stotine hiljada Hrvata, Muslimana i ostalih nesrba iz područja na kojima su živeli generacijama." U provođenju tog plana one su, nastavio je Veber, "pobile, zlostavljale, silovale i protivpravno zatvarale civile i zarobljenike, te pljačkale i razarale njihovu imovinu." Zločini su, prema tužiocu, "sledili jasan obrazac i počinjeni su u okviru ostvarivanja udruženog zločinačkog poduhvata čija je svrha bilo stvaranje područja pod srpskom kontrolom koje će obuhvatiti velike delove Hrvatske i Bosne i Hercegovine."

Pošto branioci bivših šefova Državne bezbednosti Srbije nisu želeli da svoje uvodne reči izgovore na početku suđenja i pošto su se optuženi odrekli prava da se sudu obrate izjavama bez polaganja zakletve, tužilac je pozvao svog prvog svedoka. Kao i na početku prvog suđenja u aprilu 2008. godine, prvi svedok optužbe je bio bivši pripadnik Službe državne bezbednosti Saveznog SUP-a, koji je 1991. godine bio na tri "terenske misije" u Hrvatskoj, pokušavajući da smiri narastajuće međunacionalne napetosti i zaustavi dalju eskalaciju sukoba. Svedočio je uz mere zaštite lika i glasa i sa pseudonimom RFJ-153.

Tužiteljica je na početku pročitala kratak sažetak "konsolidovane izjave" svedoka koja obuhvata i delove njegovih svedočenja na suđenjima Stanišiću i Simatoviću 2008. i 2010, kao i u postupku protiv Milana Martića 2006. godine. U sažetku se navodi da je svedok u maju 1991. godine bio u Šibeniku gde je video oko 600 hrvatskih izbeglica iz Knina, i da su na nekima od njih bili vidljivi tragovi premlaćivanja. U Kninu je, zatim, dva puta sreo Jovicu Stanicšića i saznao da se na kninskoj tvrđavi obučavaju "Kninđe" a da obuku vodi kapetan Dragan. Zatim je, u avgustu 1991, u Belom Manastiru u Baranji zatekao "arkanovce", "Bele orlove", "Badžinu grupu" poznatu i kao Jedinica za antiteroristička dejstva, kao i Frenkijevu Jedinicu za specijalne operacije. Sve navedene formacije su, po optužnici, osnovane od strane ili po nalogu srpske DB.

Pošto je svedok objasnio da su postojala tri stupnja saradnje sa Službom: "prijateljske veze", "operativne veze" i - kao najviši stupanj - "saradnici", tužiteljica je predočila dokument Službe državne bezbednosti (SDB) Srbije iz 1990. u kojem se navodi da Savezna SDB već više godina koristi Željka Ražnatovića Arkana kao svoju "operativnu poziciju", ali bez znanja i saglasnosti srpske službe. U drugom dokumentu SDB Srbije iz 1991. godine se navodi da su od izvesnih kriminalaca obavešteni da je Savezna sluzba, u saglasnosti sa Slobodanom Miloševićem, poslala Arkana u Hrvatsku da kod Obrovca puca na policijsku patrolu, ali tako da izgleda kao da su pucali Hrvati. Simatovićeva odbrana je prigovorila da se od svedoka traži da nagađa o iskazu iz druge ruke, što su sudije prihvatile.

Pred kraj današnjeg zasedanja odbrana Jovice Stanišića je počela unakrsno ispitivanje insajdera iz bivše Savezne Službe bezbednosti.