HAG/DEN HAAG | 05.02.2002.

LAŽNA OBEĆANJA GENERALA TALIĆA

Nastavak svjedočenja Muharema Krzića, bivšeg predsjednika banjalučke SDA, o prilikama u Banja Luci u vrijeme sukoba u BiH

Nastavljajući danas svoje svjedočenje o prilikama u Banja Luci prije i tokom sukoba u BiH, Muharem Krzić , bivši predsjednik banjalučke SDA, ispričao je sudskom vijeću kako je krajem maja 1992. predvodio delegaciju Bošnjaka na sastanak sa generalom Momirom Talićem, od kojeg su tražili pomoć i zaštitu od terora koji je u gradu provođen nad nesrpskim stanovništvom. Čak i u maju 1992., rekao je Krzić, ti su Bošnjaci smatrali da je JNA snaga koja je još uvijek neutralna i koja će ih zaštititi od napada srpskih ekstremista u gradu.

Nakon što je saslušao opise napada i terora kojima su bili izloženi, general Talić - tada komandant 5. korpusa JNA - je obećao da će organizirati jednu do dvije lake brigade koje će patrolirati gradovima i selima u okrugu, posebno u kritične noćne sate kada su napadi bili najčešći. Talić se prema delegaciji odnosio sa poštovanjem, kaže Krzić, a posebno prema banjalučkom muftiji, kojem je, neposredno pred kraj sastanka, rekao da za sedam dana "očekuje probleme u Prijedoru".

Upravo u naznačeno vrijeme, početkom juna 1992., Krzić je informiran da se na banjalučkoj željezničkoj stanici nalazi kompozicija u kojoj se nalaze bošnjački prognanici. Odmah po primitku informacije je, tvrdi Krzić, otišao na stanicu i vidio između 15 i 30 vagona, od kojih su neki bili stočni, punih ljudi koji su plakali i molili vode. Duž perona stajali su naoružani srpski vojnici. Pokušaj jedne stanične radnice da u nekoj kanti donese vode ljudima koji su zapomagali iz vagona završio je time da je jedan od vojnika nogom prevrnuo kantu, a zatim uz psovke i prijetnje otjerao Krzića sa stanice. Svjedok kaže da nikada nije saznao odakle su ti ljudi prognani, ali da su u to vrijeme otpočeli napadi na Kozarac i druga mjesta oko Prijedora. Nikada , također, nije saznao sudbinu ljudi koje je toga dana vidio.

I situacija u samoj Banja Luci postajala je iz dana u dan gora. Zbog toga je delegacija Bošnjaka ponovo, krajem juna 92., zatražila prijem kod Talića, koji je u međuvremenu postao komandant Prvog krajiškog korpusa VRS. Iznijeli su mu, prisjeća se Krzić, činjenice o pogoršanju situacije u gradu, kao i svoja saznanja o osnivanju logora i "sabirnih centara" u Bosanskoj Krajini. General Talić im je rekao da se u vezi logora obrate općinskom Kriznom štabu, jer je samo jedan vojni zatvor, onaj u Manjači, pod direktnom kontrolom VRS. Također im je, kaže Krzić, garantirao sigurnost Bošnjaka u gradu i preporučio im da "budu mirni" jer će se "situacija popraviti". Ali, kao i nakon prvog sastanka s generalom, situacija u gradu samo se pogoršala. Bio je to zadnji sastanak predstavnika Bošnjaka i generala Talića, svjedočio je Krzić.