HAG/DEN HAAG | 29.07.2004.

KAZNA BLAŠKIĆU SMANJENA SA 45 NA 9 GODINA ZATVORA

Obrana podnela zahtev za oslobadjanje, tako da bi Tihomir Blaškić mogao već danas da napusti Pritvorsku jedinicu UN

Žalbeno veće Haškog tribunala poništilo je danas prvostepenu presudu kojom je Tihomir Blaškić osudjen na 45 godina zatvora i izreklo mu novu kaznu u trajanju od 9 godina.

Budući da je Blaškić u pritvoru Tribunala već osam godina i četiri mjeseca, njegovi branitelji su odmah nakon današnje presude podnijeli predsjedniku Tribunala molbu za njegovo prijevremeno oslobadjanje, te nije isključeno da će on već danas napustiti Pritvorsku jedinicu UN. Praksa Tribunala je da se osudjeni oslobadjaju nakon što izdrže dvije trećine kazne.

Presudom Žalbenog vijeća Blaškić je, kao zapovednik HVO u operativnoj zoni srednja Bosna 1992-1994., proglašen krivim za nezakonita djela počinjena u području Viteza, a oslobodjen je odgovornosti za zločine u općinama Busovača i Kiseljak. Žalbeno vijeće ga je osudilo zbog protupravnog zatočavanja Bošnjaka u Domu kulture i Veterinarskoj stanici u Vitezu, kao i zbog korištenja zatočenika za kopanje rovova i “žive štitove”.

Jedan od faktora koji je najviše utjecao na drastično smanjenje kazne je oslobadjanje Blaškića od odgovornosti za masakr u Ahmićima. Vijeće je zaključilo da on nije planirao, niti naredio ubijanje bošnjačkih civila u tom selu, da nije imao djelotvornu kontrolu nad jedinicama Jokeri i Vojnom policijom, koje su provele taj napad, te da je nakon zločina naredio istragu. Stoga je Blaškić oslobodjen individualne i zapovjedne odgovornosti za taj zločin.

Predsjedavajući Žalbenog vijeća sudija Fausto Pocar/Pokar je, u sažetku presude, istaknuo da se ona zasniva na utvrdjenim pravnim i činjeničnim greškama koje je učinilo prvostupanjsko vijeće, kao i na novim dokazima koji nisu bili dostupni sudu tokom sudjenja Blaškiću, zbog “zakašnjelog otvaranja arhiva Republike Hrvatske, tek nakon smrti predsjednika Tudjmana.”

Pri odredjivanju kazne, vijeće je uzelo u obzir niz olakšavajućih okolnosti za optuženog, medju kojima, dobrovoljnu predaju, iskazano kajanje, karakter optuženog i obiteljske okolnosti.