HAG/DEN HAAG | 02.10.2014.

KARADŽIĆ PORIČE A ROBINSON PRIZNAJE ZLOČINE

Drugog dana iznošenja završne riječi Karadžićev pravni savjetnik Peter Robinson tražio da se optuženi oslobodi optužbi za genocid u opštinama i Srebrenici, ne negirajući da su tu počinjeni "jezivi zločini". S druge strane, Karadžić je negirao kampanju artiljerijskog i snajperskog terora nad Sarajlijama, tvrdeći da "Sarajevo nije ni ogrebano" i, na kraju, izrazio uvjerenje da će biti oslobođen

"Ono šta se desilo u Bosni 1992. godine, mada je bilo jezivo, nije bilo genocid", rekao je u završnoj riječi Piter/Peter Robinson, pravni savjetnik Radovana Karadžića. Iako priznaje da je "bilo zločina 1992. godine" u opštinama odbrana smatra da tužilaštvo nije dokazalo da su ubistva, nanošenje teških tjelesnih povreda i nametanje nepodnošljivih uslova života, počinjeni s namjerom da se u cjelosti ili djelimično uništi jedna etnička ili vjerska grupa. "Shodno tome" zatražio je od Pretresnog vijeća da njegovogklijenta oslobodi optužbi za genocid u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici, i Zvorniku.

Robinson je zatražio oslobađanje Karadžića i od optužbi za genocid u Srebrenici. "To je pitanje života i smrti" za Robinsonovog klijenta jer, kako je rekao, ako je vijeće uvjereno da je Karadžić bio dio udruženog zločinačkog poduhvata onda to znači da će "i on umrijeti kao zarobljenik". To bi, po njemu, bilo "pravno linčovanje". Srebrenica je, smatra Robinson, "najbolje dokumentovaniratni zločin još od Nirnbega", ali "Karadžić nije planirao ili naredio pogubljenja" koja su "bila sakrivena od njega".

I dok Karadžić, kako je samrekao, još uvijek "sklapa sliku" o tome šta se dogodilo u Srebrenici, Robinson u pogledu toga nema nikakvih sumnji: "Radi se o nezamislivom zločinu, hiljade zatvorenika muslimanske nacionalnosti pogubljene", rekao je Robinson. Žrtve "nisu imale nikakvu šansu za pravdu" jer su strijeljane "bez advokata, bez suđenja i bez presude".Za razliku od njih Karadžić je "imao advokata, svoj tim odbrane i petogodišnje suđenje, a na kraju će čuti presudu od trojice uvaženih međunarodnih sudija. "Suđenje je utvrdilo principe da društvo kao takvo, bez obzira koliko su strašni zločini, vjeruje u pravdu nad varvarstvom i upravo zbog toga", zaključio je Robinson bilo bi "nepravedno osuditi Karadžića za zločine koje nije počinio".

Za razliku od Robinsona koji, barem priznaje da je bilo zločina, Karadžić još uvijek živi u negiriranju. Pošto je preuzeo riječ od Robinsona rekao je da Sarajevo tokom 1.260 dana rata "nije ogrebano". "Gdje su te žrtve", upitao je u jednom času dodajući da je jedine žrtve – na Markalama, u redovima za vodu, hranu i humanitarnu pomoć – izazvala protivnička strana. Iskazi predstavnika međunarodne zajednice su "pristrasni" i "uopšteni", zapažanjastranih novinara zasnovana na "vjerovatnoćama", nalazi bosanskih istražitelja "manjkavi" i "netačni", a svjedočenja žrtava "smijurije". SRK je, po njemu, gađao isključivo vojne mete, a njegovi generali poput Stanislava Galića i Dragomira Miloševića su nepravedno osuđeni…

Karadžić prihvata jedino "moralnu odgovornost" jer mu je, tvrdi, "žao svih žrtava". Sve ostalo negira i kaže da je uvjeren da će ga sudije "ukoliko budu utvrđivale istinu" – osloboditi.