HAG/DEN HAAG | 20.02.2014.

KARADŽIĆ ODUSTAO OD SVJEDOČENJA U SVOJU ODBRANU

Radovan Karadžić odustao od svjedočenja u postupku koji se protiv njega vodi pred Tribunalom. Završen iskaz Momčila Grubana, bivšeg šefa stražarske smjene u logoru Omarska, kod Prijedora, koji smatra da je za pomoć koju je pružao zatočenicima Omarske trebao biti nagrađen a ne kažnjen sa sedam godina zatvora

Radovan Karadžić je danas saopštio da nećesvjedočiti u svoju odbranu u postupku koji se protiv njega vodi pred Tribunalom. Odluku je donio iznenada, nakon što se pred kraj današnje sjednice u sudnici povela rasprava o komunikaciji između optuženog i njegovog pravnog zastupnika tokom svjedočenja, čiji je početak bio zakazan za 3. mart ove godine. "Odlučio sam da ne svjedočim", rekao je Karadžić nakon čega je predsjedavajući sudija Kvon/Kwon konstatovao da je to onda "kraj priče" i najavio da će 3. marta biti ispitan posljednji svjedok sa Karadžićeve liste.

Prethodno je u Karadžićevu odbranu svjedočio Momčilo Gruban zvani "Čkalja", bivši šef stražarske smjene u logoru Omarska kod Prijedora, jedne od sedam bosanskohercegovačkih opština u kojima su zločini nad nesrbima, po optužbi, dosegli razmjere genocida. Gruban je pred Sudom BiH 2009. godine osuđen na sedam godina zatvora za zločine počinjene u Omarskoj, ali je krajem 2010. godine pušten na uvjetnu slobodu. U izjavi Karadžićevoj odbrani je naveo da u Omarskoj nije bilo prebijanja, ubijanja i nekorektnog ispitivanja zatočenika i da su loši uslovi u logoru bili uvjetovani ratnim okolnostima i opštom nestašicom hrane i lijekova.

Gruban je u unakrsnom ispitivanju tužiteljice En Saterlend/Ann Sutherland rekao da je umjesto zatvorske kazne koju mu je izrekao Sud BiH "trebao biti nagrađen" za pomoć koju su on i policajci kojima je komandovao "što su više mogli, u okviru svojih ovlaštenja" pružali zatočenicima. Rekao je da je "čuo" za slučajeve kada su naoružane grupe izvan sistema vlasti ulazile u "prihvatno-istražni centar" u Omarskoj da "poravnaju račune" sa nekim zatočenicima. Ti "paravojnici" su bili suviše dobro naoružani da bi im se policija koja je obezbjeđivala logor mogla suprotstaviti.

Tužiteljica je svjedoka suočila sa dokazima izvedenim pred Tribunalom i Sudom BiH prema kojima su mnogi zatočenici pretučeni na smrt, ustrijeljeni ili odvedeni u nepoznatom pravcu, a kasnije pronađeni u obližnjim masovnim grobnicama. Gruban je, međutim, uporno tvrdio da nije vidio premlaćivanja i ubijanja zatvorenika. Svakako ne tokom njegove smjene, a da ih je bilo u vrijeme kad on nije bio tamo za njih bi "morao čuti". Na navode optužbe o slučajevima umiranja zatočenika usljed nedostatka adekvatne liječničke njege rekao je da bi se to isto moglo tvrditi i za Pritvorsku jedinicu Tribunala gdje" ljudi također umiru". Slično je odgovorio i kada je upitan o neadekvatnoj ishrani zatočenika. "Možda nije bilo dovoljno, ali za pritvorena lica nema dobre hrane", rekao je i dodao da postoje pritužbe i na kvalitet hrane u Pritvorskoj jedinici Tribunala koja, za razliku od Omarske, "ima sve uslove" da pritvorenima obezbijedi kvalitetnu ishranu.