HAG/DEN HAAG | 08.12.1998.

HAG NE PRISTAJE NA SUĐENJE U BEOGRADU

Novi zaplet u odnosima Tribunala i SRJ povodom trojice oficira bivše JNA optuženih za masakr u vukovarskoj Ovčari

Tri godine nakon što je u Hagu podignuta optužnica za masakr u Ovčari, u kojem je pogubljeno oko 260 bolesnika, ranjenika i civila nasilno odvedenih iz Vukovarske bolnice, 20. novembra 1991, Beograd bi, izgleda, da sam sudi optuženim oficirima bivše JNA: Miletu Mrkšiću, Veselinu Šljivančaninu i Miroslavu Radiću.

Na to, međutim, ne pristaje glavni tužilac haškog Tribunala, Luiz Arbur (Louise Arbour). Ona je, kako je danas saopšteno, 3. decembra podnijela zahtjev da se od SR Jugoslavije zvanično zatraži da istragu i sudski postupak protiv navedenih oficira... "prepusti nadležnosti" Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.

O tom će se zahtjevu, sutra u Hagu, voditi javna rasprava pred Pretresnim vijećem I, kojim predsjedava francuski sudija Klod Žorda (Claude Jorda). Zahtjev se, inače, zasniva na nedvosmislenoj odredbi člana 9 Statuta haškog Tribunala - koji je napisan i usvojen u Savjetu bezbjednosti, kao međunarodni zakon najvišeg ranga - a kojim se Tribunalu daje "primat" nad nacionalnim sudovima i ujedno se propisuje da "u svakoj fazi postupka Međunarodni sud može od nacionalnog suda zvanično tražiti prepuštanje nadležnosti...".

Nije, naravno, teško odgonetnuti zašto su se u Beogradu tek sada - tri godine nakon objavljivanja "Vukovarske optužnice" i naloga za hapšenje, te dvije godine pošto je za optuženima izdata međunarodna potjernica - odlučili da sami, pred Vojnim sudom, povedu postupak protiv trojice oficira bivše JNA. Tribunal je tokom te tri godine u bezbroj navrata tražio predaju optuženih, dva puta je to traženo i u predsjedničkim saopštenjima Savjeta bezbjednosti, ali je tek 17. novembra ove godine - nakon dva pisma koja mu je, povodom "vukovarske trojke" - uputila predsjednica Tribunala Gabrijel Kerk Mekdonald (Gabrielle Kirk McDonald) - Savjet bezbjednosti u pravno obavezujućoj rezoluciji 1207, izričito zahtijevao "momentalno i bezuslovno izvršenje naloga za hapšenje" trojice oficira i njihov transfer u nadležnost Tribunala.Rezolucija je usvojena na osnovu ovlašćenja iz Glave VII Povelje UN, što znači da Savjet bezbjednosti, ukoliko zatreba, može i "nametnuti" njeno poštovanje, tj. primijeniti prinudne mjere (sankcije).

Pošto su uvidjeli da je "vrag odnio šalu", u Beogradu su se, po svemu sudeći, dosjetili da obavezu koju im je nametnuo Savjet bezbjednosti... pokušaju da "eskiviraju" tako što će sami prirediti sudski proces optuženim oficirima. Previdjeli su, međutim, već citiranu odredbu o "primatu" Međunarodnog suda nad nacionalnim, koja je u Statut Tribunala ugrađena upravo zato da bi se onemogućile slične manipulacije. Osnivači su, naime, ovlastili Tribunal da traži "prepuštanje nadležnosti"... kad god ocjeni da nacionalni sudovi nisu dovoljno "nepristrasni i nezavisni"... ili da je svrha njihovog postupka "da se optuženi zaštite od međunarodne krivične odgovornosti". Tužilac Arbur, kako navodi u zahtjevu, smatra da se u ovom slučaju radi upravo o tome - dakle o nedovoljno "nepristrasnom i nezavisnom" nacionalnom sudstvu, kao i o "pokušaju da se optuženi zaštite od međunarodne krivične odgovornosti" - a da li će istog mišljenja biti i tročlano Pretresno vijeće, vidjeće se iz njegove odluke.

U slučaju da Pretresno vijeće usvoji zahtjev tužioca, država kojoj je naloženo "prepuštanje nadležnosti" je dužna da u roku od 60 dana Tribunalu preda optužene i sav propratni materijal, tj. rezultate istrage i kopije sudskih spisa. Ukoliko ona to ne učini, Tribunal je može "prepustiti u nadležnost" Savjeta bezbjednosti, koji ima na raspolaganju odgovarajuće instrumente za privođenje država-prekršilaca međunarodnoj pravdi.

Da ni sama nema iluzija u pogledu spremnosti Beograda da Tribunalu - u slučaju da Pretresno vijeće to formalno zatraži - "prepusti nadležnost" nad trojicom optuženih oficira, tužilac Arbur je ukazala citirajući, u zaključku svog zahtjeva, nedavne izjave predsjednice Mekdonald u kojima se konstatuje da je SRJ, u suštini, "postala država-odmetnik", koja "ispoljava prezir prema međunarodnom pravu" i "krajnje nepoštovanje prema normama međunarodne zajednice".

Uprkos takvim ocjenama svoje predsjednice, Tribunal je pozvao vlasti SRJ da se u raspravu o zahtjevu tužioca za "prepuštanjem nadležnosti" uključe u svojstvu "Amicus Curiae", tj. "prijatelja suda".

Antrfile

PETI ZAHTJEV ZA "PREPUŠTANJE NADLEŽNOSTI"

Ovo je peti put da tužilac formalno zahtjeva od Pretresnog veća da od država zvanično traži "prepuštanje nadležnosti" u slučajevima koji se vode pred njihovim nacionalnim sudijama. Pretresna veća su, do sada, uvijek udovoljavala takvim zahtjevima tužioca, a države od kojih se tražilo "prepuštanje nadležnosti" su uvijek, barem do sada, udovoljavale zahtjevima Tribunala i uvažile njegov "primat" nad nacionalnim sudovima.

Prvi zahtjev za "prepuštanje nadležnosti" je novembra 1994. upućen pravosudnim organima Njemačke, koji su tada vodili krivični postupak protiv Duška Tadića. Zatim su, u maju 1995, pravosudnim organima BiH upućena dva takva zahtjeva: za "prepuštanje" istraga i krivičnih postupaka koje su nacionalni sudovi vodili protiv političkih i vojnih lidera bosanskih Hrvata u Centralnoj Bosni (Blaškić, Kordić i ostali), kao i protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Konačno, ali u ovom slučaju ne i najmanje važno, Tribunal je 29. maja 1996. od vlasti SRJ formalno tražio "prepuštanje nadležnosti" u slučaju Dražena Erdemovića kojeg je Beograd, pod snažnim američkim pritiskom, dva mjeseca ranije "privremeno ustupio" Hagu kao svjedoka srebreničkog masakra. Nije nam poznato da li je Beograd, tom prilikom, ispunio zahtjev Tribunala za dostavljanjem rezultata istrage i sudskih spisa iz Okružnog suda u Novom Sadu, gdje je takođe vođen postupak protiv Erdemovića, ali se u svakom slučaju nije, barem javno, bunio što je njegov "privremeno ustupljeni" svjedok... zadržan u Hagu u ulozi optuženog. Bio je to jedan od rijetkih slučajeva "kooperativnosti" Beograda sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.