HAG/DEN HAAG | 18.07.2008.

DUŠKO TADIĆ USKORO NA SLOBODI

Odobreno prijevremeno puštanje na slobodu Duška Tadića, prvog haškog pritvorenika i osuđenika, nakon što je u zatvoru u Njemačkoj odslužio dvije trećine dvadesetogodišnje zatvorske kazne na koju je osuđen zbog zločina počinjenih u Prijedoru 1992. godine

Dušku Tadiću, prvom Haškom pritvoreniku i osuđeniku, je odobreno prijevremeno puštanje na slobodu pošto je u zatvoru u Njemačkoj izdržao dvije trećine dvadesetogodišnje zatvorske kazne na koju je osuđen zbog zločina počinjenih u Prijedoru 1992. godine.

U obrazloženju odluke predsjednika Tribunala Fausta Pokara/Pocar se navodi da je, po tom osnovu, Tadić stekao uslove za prijevremeno oslobađanje u junu prošle godine. Međutim, njemačke vlasti ga tada nisu oslobodile pošto on to zvanično nije ni zatražio plašeći se da će biti deportovan u Bosnu i Hercegovinu, a ne u Srbiju kako je želio.

Prema njemačkom zakonu, u takvim slučajevima, postoji alternativno rješenje - da se zatvorenik, uprkos tome što sam nije zatražio prijevremenu slobodu, deportuje iz zemlje pod uslovom da se više u nju ne može vratiti prije isteka cijele dužine kazne. Tadić, međutim, tada nije deportovan pošto je njegovo odbijanje da bude izručen u BiH od strane njemačkih vlasti “pogrešno protumačen” kao namjera da zatraži politički azil u toj zemlji.

Pošto se, u međuvremenu, Tadić izjasnio da nema namjeru tražiti azil, a Srbija izrazila spremnost da prihvati Tadića i dala mu državljanstvo, njemačke vlasti su zaključile da više nema razloga za odlaganje njegove deportacije. Tadić se, kako se dalje navodi u odluci, već nalazi u pritvorskoj jedinici za deportacije i, nakon ove odluke, mogao bi uskoro biti deportovan u Srbiju.

Tadić je, nakon hapšenja u Njemačkoj u februaru 1994., izručen Tribunalu u aprilu 1995. godine. Bio je bio prvi stanar Pritvorske jedinice u Sheveningenu i prvi optuženi kome se sudilo pred Haškim tribunalom. Osuđen je na 20 godina zatvora zbog teške povrede Ženevskih konvencija, kršenja zakona i običaja ratovanja te za zločine protiv čovječnosti. U presudi je navedeno da je između 23. maja i 31. decembra 1992. godine učestvovao u napadima, pritvaranju, ubistvima i maltretiranju bosanskih Muslimana i Hrvata iz prijedorske opštine, u logorima "Omarska", "Keraterm" i "Trnopolje" i izvan njih.