HAG/DEN HAAG | 08.02.2011.

DOPRINOS OPTUŽENIH UDRUŽENOM ZLOČINAČKOM PODUHVATU

U nastavku završne riječi na suđenju bivšim liderima Herceg Bosne optužba ukazivala na doprinos optuženih udruženom zločinačkom poduhvatu. Po mišljenju optužbe Prlić je imao kontrolu nad svim polugama vlasti HVO, Stojić je, između ostalog, bio odgovoran za zatvore i logore HVO, dok je Praljka "jedino zanimalo da pobijedi u ratu"

Zločini počinjeni na području Herceg Bosne su bili širokih razmjera i sistematski, rekao je tužilac Kenet Skot/Kenneth Scott u nastavku iznošenja završne argumentacije na suđenje bivšim liderima bosanskih Hrvata. Po tužiocu, nije se radilo o izolovanim incidentima koji su počinili neki ljudi izvan kontrole "nakon loše prospavane noći", već o sistematskim zločinima širokih razmjera koji su slijedili dosljedni obrazac ponašanja od oktobra 1992. do kraja 1993. godine na području cijele Herceg Bosne.

Osvrćući se na ulogu svakog od optuženih u udruženom zločinačkom poduhvatu tužilac je rekao da je Jadranko Prlić od preuzimanja vlasti u avgustu 1992. godine pretvorio HVO HZ HB u potpuno operativnu vlast koja je nadzirala rad općinskih HVO i poništavala njihove odluke ukoliko one nisu bile u skladu sa politikom Herceg Bosne. Prlić je, a ne Mate Boban kako to tvrde optuženi, imao kontrolu "nad svim polugama vlasti HVO" i zajedno je sa predstojnikom Odjela obrane Brunom Stojićem "rukovodio, finansirao, opskrbljavao, naoružavao i hranio snage HVO".

Stojićev doprinos udruženom zločinačkom poduhvatu se, po riječima tužioca, ogledao u tome što je on bio "najodgovornija osoba" za mobilizaciju bosanskih Hrvata,"osovina" oko koje se kretalo sve što se ticalo nabavke naoružanja i logistike i "odgovoran" za zatvore i logore na području Herceg Bosne.

Prebacujući krivicu na Matu Bobana optuženi, po riječima tužioca, "upiru u prazno mjesto u sudnici". Čak i da Boban jeste bio "važan igrač" to, po optužbi, samo znači da je on bio jedan od vođa istog zločinačkog poduhvata. Tužilac je citirao izjavu svjedoka Davora Marijana da "od 1992. godine nema dokumenata koji bi potvrdili da je Boban bio na čelu oružanih snaga Herceg Bosne" što, po optužbi, ukazuje da je Boban te ovlasti prebacio na druge. Podsjećajući da se Predsjedništvo HZ HB nije sastajalo od oktobra 1992. do kraja avgusta 1993. godine tužilac je zaključio da je Prlićeva vlada u tom periodu bila "najmoćnije tijelo Herceg Bosne".

Govoreći o ulozi generala Slobodana Praljka tužilac Daglas/Douglas Stringer je podsjetio da je cilj udruženog zločinačkog poduhvata bio stvaranje autonomnog entiteta u BiH u granicama Banovine iz 1939. godine pod dominacijom Hrvata. Praljak je, po riječima tužioca, bio potpuno svjestan da ta vizija podrazumijeva primjenu nasilja o čemu svjedoči njegova izjava sa sastanka sa Franjom Tuđmanom u Zagrebu 26. septembra 1992. godine kada je rekao da "da bez protjerivanja" Hrvati neće imati većinu.

Poseban Praljkov doprinos zločinačkom poduhvatu se, po optužbi, ogleda u tome što je igrao ulogu "poveznice" između rukovodstva Hrvatske i Herceg Bosne. Tužilac je podsjetio da je Praljak 15. januara 1993. godine lično iz Zagreba odnio tekst ultimatuma Armiji BiH da se povuče ili pretpočini HVO u tri provincije koje su Hrvati smatrali svojim. Praljak je svjedočeći u svoju odbranu tvrdio da je sadržaj ultimatuma bio dogovoren između Tuđmana i Izetbegovića na pregovorima u Zagrebu, međutim, zapisnik sa tog sastanka pokazuje da takav dogovor nije postignut.

Tužilac je, dalje, ukazao na Praljkovu ulogu u sukobu u Gornjem Vakufu, etničkom čišćenju i drugim zločinima nad civilima u okolnim selima Duši, Hrasnici, Uzričju i Ždrimcima iz januara 1993. godine. Optužni je, kako je rečeno, "zatvarao oči" pred zločinima koji su činili pripadnici postrojbi HVO jer ga je "jedino zanimalo da pobijedi u ratu".