HAG/DEN HAAG | 29.05.2013.

111 GODINA ZATVORA ZA ČELNIKE HERCEG BOSNE

Pretresno vijeće osudilo šestoricu bivših lidera bosanskih Hrvata na 111 godina zatvora zbog zločina počinjenih nad Bošnjacima i drugim nehrvatima na području Herceg Bosne. Većina sudija, uz izdvojeno mišljenje predsjedavajućeg Antonetija, utvrdila međunarodni karakter sukoba, kao i postojanje udruženog zločinačkog poduhvata čiji su članovi, pored bivših čelnika Herceg Bosne, bili i Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko

Vijeće kojim je predsjedavao francuski sudija Žan-Klod Antoneti/Jean-Claude Antonetti odmjerilo je kazne od ukupno 111 godina zatvora šestorici bivših čelnika Hrvatske zajednice, a kasnije Republike Herceg Bosne za zločine počinjene nad Bošnjacima i drugim nehrvatima od 1991. do 1994. godine. Jednoglasnom odlukom sudija bivši premijer Herceg Bosne Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, ministar obrane Bruno Stojić i zapovjednici Hrvatskoj vijeća obrane (HVO) Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20, zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a predstojnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Pretresno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje sudije Antonetija, utvrdilo da je sukob između HVO i Armije bio međunarodnog karaktera. Dokazi pokazuju da su se snage Hrvatske vojske (HV) borile zajedno sa HVO protiv Armije BiH, a da je Republika Hrvatska vršila opštu kontrolu nad oružanim snagama i civilnim vlastima Herceg Bosne. Suci su, također, utvrdili postojanje udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) čiji je cilj bio uspostavljanje hrvatskog entiteta na teritoriji BiH, djelimično u granicama hrvatske Banovine iz 1939. godine koji je trebalo da se pripoji Hrvatskoj nakon eventualnog raspada BiH, ili da postane nezavisna država unutar BiH tijesno povezana sa Hrvatskom.

Prema presudi, dokazi pokazuju da su već u decembru 1991. godine članovi rukovodstva HZ HB predvođeni Matom Bobanom i čelnici Hrvatske na čelu sa predsjednikom Franjom Tuđmanom ocijenili da je za ostvarenje tog cilja neophodno promijeniti nacionalni sastav stanovništva na teritorijama za koje se tvrdilo da pripadaju Herceg Bosni. Iz dokaza se, prema presudi, vidi da su od sredine januara 1993. godine čelnici HVO i Republike Hrvatske imali namjeru da učvrste kontrolu na području na koje su smatrali da polažu pravo i da započnu njegovo etničko čišćenje kako bi ono postalo većinski ili gotovo u cjelosti hrvatsko. Uslijedile su vojne kampanje praćene iseljavanjem Bošnjaka i preseljavanjem hrvatskog stanovništva iz srednje Bosne u Hercegovinu kako bi se ojačalo prisustvo Hrvata u HB.

Vijeće smatra da brojni zločini koje su snage HVO počinile nad Bošnjacima od januara 1993. do aprila 1994. godine ukazuju na očigledan "obrazac ponašanja". U većini slučajeva, zaključuje se u presudi, zločine "nije nasumice počinila šačica neorganizovanih vojnika". Naprotiv, zločini su bili ishod plana koji su pripremili učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu kako bi otjerali bošnjačko stanovništvo iz Herceg Bosne. Prema presudi napisanoj na ukupno 2.629 stranica i objavljenoj u šest tomova, učesnici UZP su obezbjeđivali kadrove i koordinaciju za operacije na terenu i uspostavili sistem protjerivanja Bošnjaka putem ubistava, iseljavanja, uništavanja imovine, zlostavljanja, zatočavanja civila u zatvorima i logorima u Ljubuškom, Dretelju, Gabeli, Heliodromu…

Iako se sudije nisu složile oko oblika odgovornosti za zločine za koje ih je proglasilo krivim, sve kazne su izrečene jednoglasno. Prvostepenom presudom su, tako, potvrđeni svi zločini iz optužnice protiv bivših lidera Herceg Bosne počinjeni od formiranja Hrvatske zajednice Herceg Bosna 18. novembra 1991. godine do okončanja sukoba u aprilu 1994. godine u osam hercegovačkih opština – Mostaru, Prozoru, Gornjem Vakufu, Jablanici, Čapljini, Ljubuškom, Varešu i Stocu. Sva šestorica optuženih su, kako je zaključeno, imala značajna ovlaštenja, svjesno su učestvovali, imali namjeru i značajno doprinijeli ostvarenju cilja udruženog zločinačkog poduhvata.

Prliću, Praljku, Petkoviću, Stojiću, Ćoriću i Pušiću je u dužinu kazne uračunat i period koji su proveli u pritvoru od aprila 2004. godine kada su se predali Tribunalu, ne računajući naravno vrijeme koji su proveli na privremenoj slobodi. Ostaje, naravno, da se vidi kakva će biti konačna odluka Žalbenog vijeća koje će odlučivati po žalbama strana u postupku.