HAG/DEN HAAG | 02.04.2004.

KAKO KAZNITI ZLOČIN I NAGRADITI PRIZNANJE I SARADNJU

U završnim riječima na raspravi o odmjeravanju kazne Milanu Babiću, tužilaštvo i zastupnici odbrane istakli da će priznanje, kajanje i saradnja optuženog izuzetno značajno doprinijeti utvrdjivanju istine i pomoći Tribunalu da izvrši svoj mandat, te su za njega zatražili kaznu "manju od 11 godina zatvora"

"Milan Babić je stao pred ovaj sud čim je podignuta optužnica i prije nego što je izdat nalog za hapšenje. Njegovo priznanje najmanje je bilo formalno izjašnjenje o krivici: slijedio je detaljan opis onog u čemu je sudjelovao i iskreno kajanje. To Babića izdvaja od svih optuženih koji su pred ovim sudom priznali krivicu", rekla je tužiteljica Hildegard Uerc-Reclaf/Uertz-Retzlaff, u završnoj riječi na dvodnevnoj raspravi o odmjeravanju kazne.

Babićevo učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu - istakla je tužiteljica - nije sporno, iako je on bio za to da se glavni cilj tog poduhvata - trajno uklanjanje nesrpskog stanovništva sa velikih dijelova teritorije Republike Hrvatske koje su Srbi proglasili "svojim" - ostvari sporazumom, a ne nasiljem. Kao predsjednik SAO Krajina javno se u avgustu 1991. usprotivio napadu na selo Kijevo, koji je preduzeo tadašnji šef policije u Kninu Milan Martić. Taj i drugi napadi na nesrpsko stanovništvo su realizovani, ali Babić je nastavio da obavlja političke dužnosti, u njegovim govorima bilo je nacionalističke retorike i održavao je kontakt sa Slobodanom Miloševićem i ličnostima iz vodjstva bosanskih Srba, koji su optuženi za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu. Medjutim, Babić nije imao kontrolu nad snagama koje su vodile kampanju etničkog čišćenja i nije bio vodeća ličnost tog poduhvata, "već su ga zaveli, iskoristili i zastrašili drugi učesnici, a posebno Milan Martić i Slobodan Milošević".

Na Babića su, po tvrdnji tužiteljice, veliki utjecaj izvršili "moć propagande i perfidna mašinerija medija", kao i "harizmatičnost Slobodana Miloševića". On je tome podlegao, nije odolio sopstvenoj političkoj strasti i sujeti da bude javna ličnost i, prema sopstvenom priznanju, postao je "etnoegoista". Temelj njegove greške, po riječima tužiteljice, nije nacionalizam, on nije iskazivao mržnju prema hrvatskom narodu, na kraju je početkom 1992. prekinuo veze s Miloševićem i Martićem, i dospio u situaciju da bude nazivan izdajnikom.

Kajanje i osjećanje krivice Milana Babića nisu počeli dolaskom u Hag, nego ranije. U Haškom tribunalu počela je značajna saradnja sa Tužilaštvom, rekla je tužiteljica i navela detaljne Babićeve informacije o organizovanosti Srba Kninske krajine, podršci koju su dobijali od Slobodana Miloševića i JNA, čije su jedinice direktno učestvovale u etničkom čišćenju. Naveo je iscrpno sadržaj više od 30 svojih sastanaka sa Miloševićem i drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, otkrio na koji su način planirani i po kom su obrascu izvršeni napadi na sela i gradove sa nesrpskim stanovništvom.

Babić je tužilaštvu dostavio oko 150 dokumenata, do kojih možda ne bi bilo ni mogućno doći. Neki od tih dokumenata su uvršteni medju dokazne predmete na sudjenju Miloševiću, na kojem je Babić bio ključni svjedok. Od podjednakog značaja biće i njegova svjedočenja na sudjenjima Krajišniku, Martiću, Stanišiću, Simatoviću, Šešelju, a eventualno i Karadžiću i Mladiću ako stignu do Haga.

Zbog zločina u kojima je učestvovao, tužilaštvo bi, prema njenim riječima, tražilo strogu kaznu. Ali zbog "javnog iskazivanja kajanja u cjelosti i bezuvjetno", zbog ogromne pomoći sudu da ispuni svoj mandat, tužilaštvo za Babića traži kaznu "manju od 11 godina zatvora".

U slučaju Milana Babića, tužba i odbrana su se, praktično, našli na istoj strani. Peter Miler/Müller je istakao da je njegov branjenik brzo našao put povratka ka svom moralnom integritetu, prvenstveno učestvujući u otkrivanju istine. "Prvi je učesnik u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za to imao i hrabrosti i snage", bez obzira što je time doveo u opasnost i svoj život i mir svoje porodice.

Ukazujući da su, prema dosadašnjoj praksi Tribunala, priznanje, kajanje i saradnja uvažavani kao značajne olakšavajuće okolnosti, drugi Babićev branilac Robert Fogelnest je pozvao sudije da pri odmjeravanju kazne imaju u vidu da je na 11 godina zatvora osudjena Biljana Plavšić, bivša predjsednica RS. Svako poredjenje njihovih priznanja, izraza pokajanja i saradnje sa tužilaštvom, smatra Fogelnest, dovešće do toga da se Babiću izrekne "znatno blaža kazna" od one koja je izrečena Plavšićevoj.